U kontekstu u kojem živimo gotovo da ne postoji praćenje perspektive porodica koje u svom domaćinstvu imaju duševno oboljelog člana, a još manje podrška istoj. Praksa socijalnih službi pokazuje da se porodice zbog nedostatka društvene podrške, često odriču brige o svom duševno oboljelom članu, da bi se “spasile” i obezbijedile budućnost zdravim članovima.
Ograničeni resursi za liječenje i rehabilitaciju osoba sa mentalnim problemima u društvu u kojem živimo, utiču na okolnost da porodica često ostaje jedina podrška i oslonac ovim licima. Usamljenost protkana teškim emocijama vodi porodice u bespomoćnost i propadanje. Edukativne radionice namijenjene porodicama, u relizaciji iskusnih stručnjaka, razjasniće dileme koje neke porodice nose godinama i povećati znanje o bolesti od koje boluje član porodice.
Kako pomoći oboljelom članu, kako život svojih najmilijih učiniti kvalitetnijim i šta poslije njihove smrti, pitanja su koja opterećuju porodice. Porodične snage kao što su kohezija porodice, dobra komunikacija, poznavanje bolesti člana i sve ono što može spriječiti pojavu psihijatrijskih simptoma kod oboljelog, treba naučiti identifikovati i držati u fokusu rada sa porodicom. Porodicu treba posmatrati i kao ambijent u kojem se ponekad generišu i održavaju simptomi bolesti i problemi.
Za porodicu je važna informacija kome se treba obratiti u posebnim situacijama, kada je član porodice agresivan i odbija saradnju ili ne želi da uzima propisanu terapiju. Nažalost zbog oskudnih finansijskih sredstava za angažovanje eminentnih stručnjaka, Udruženje nije u mogućnosti da održi kontinuitet u pružanju edukativnih radionica namijenjenih porodicama, tako da se ove radionice najviše realizuju po projektnim aktivnostima. Međusobno upoznavanje porodica i pristupačnost svim aktivnosti koje se odvijaju u Dnevnom centru isto tako je značajno za jačanje njihovih kapaciteta.
