Literarnu radionicu vode korisnici, a formirana je pri Udruženju prije nekoliko godina, jer su to predložili korisnici usluga. Na radionicama voditelj odredi više tema o kojima korisnici mogu pisati, oni izaberu temu koju žele, a neki od njih uzmu i slobodnu temu što je jako značajno jer ukazuje da je to, očigledno, nešto što korisnik želi staviti na papir. Naročito zanimljiv podatak je da najveći broj korisnika koji aktivno učestvuju na ovoj radionici ne izražava osjećanja verbalnim putem, tj. to rade manje u odnosu na ostale korisnike.
Na samoj radionici se ističu redovnim dolascima i sjajnim radovima tako da smo otkrili njihove nove talente, na šta smo naročito ponosni. Svi, svima dajemo veliku podršku tokom pisanja radova i aplauz nakon čitanja radova. Kroz ovakvu vrstu aktivnosti se osjećamo povezano. Često i čitamo različita djela naše književnosti (Nušić, Šantić, Dučić, Antić…), a nekada i recitujemo.
O tome da si loše? Da si u depresiji? Teže je, vjeruj mi, prolaziti sve to sam… Osvijesti se. Priznaj da imaš problem. Tu suprofesionalci, topla riječ prijatelja… Najtoplija riječ, ipak, dolazi od porodice. Investiraj sebe u svoje izlječenje. Stavi na raspolaganje zdravi dio sebe da pomogneš onom dijelu koji pati. Rastavi se i sastavi u onoj prostoriji u kojoj pričaš sa psihologom ili psihijatrom.
Tabu tema? Nije. Pa šta ako piješ terapiju – pomaže da se ugase požari, da se premosti ono najgore. Plakao bi, ali se bojiš da će neko ući u prostoriju? Nemoj kriti prirodnu ljudsku reakciju… Plakanje… Katarzično izbacivanje mješavine soli i vode iz tvojih očiju.
To je emocija. Plači od srca kao što se od srca i smiješ. Pretvori bol u nešto korisno -crtaj, piši, slušaj klasičnu muziku, muziku koju želiš… Čuvaj to u ladici ili pokaži drugima. Praštaj…sebi…drugima…
Usudi se. Uradi ono najteže – ŽIVI!
Autor: Svjetlana
Opraštam ti što si otišla od mene i ostavila me u mojoj samoći.
Opraštam ti za sve besane noći.
Opraštam ti svoju samoću.
Oprostiti je lijepa stvar – zato ti i opraštam.
Autor: Ermin
Maštam da budem doktor koji pomaže bolesnim ljudima da se
osjećaju bolje; ne samo da im se daju lijekovi nego i neka topla riječ.
Maštam da budem kapetan nekog broda, da sam odgovoran
za putnike tog istog broda koji se bori sa burama i olujama… da se
putnici osjećaju sigurno. Maštam da sam pilot koji nebom krstari
ili da sam vojnik koji čuva svoju zemlju od neprijatelja.
Autor: Dalibor
Ima jedan magistralni put, koji se penje prema mom zavičaju i taman kad počinje da se spušta, iza jednog brdašceta, iza jedne okuke, otvara se vidik i lijevo od tog puta pogled se razlije po dugom polju. Okolo, kao vijenac, padine Grmeča. U tom mjestu, u tom polju caruje tišina. Samo vjetrić, vječno prisutan, blag i lepršav, nevezan za zemlju, nevezan za išta, u nekoj samo njemu znanoj igri.I ptice koje se povremeno javljaju ne remete tu tišinu, samo je naglašavaju, pa se ta tišina još bolje čuje.
Nema laveža pasa, nema udaraca sjekire, nema ljudskih glasova… Tu gore, ispod šume koja uokviruje polje, nekada su bile kuće. Onda je prošla vojnička čizma i poslije čizme gomile kamenja umjesto kuća. Ostali su čađavi dimnjaci što štrče kusi i goli i stoje i dalje, kao da ne znaju šta bi sa sobom, kao da su zbunjeni zbog čega su ostavljeni tu, da stoje sami. Ostali su i pozeljenjeli bunari, ukočeni u svom krugu, bez odjeka. I šuma silazi da sakrije, da obraste nekadašnje staze, kojima sada niko ne prolazi. Oštra drača izbija svuda…
Malo niže, ima tu jedno blago uzvišenje, do kojega šuma još nije stigla i na njemu trešnja. Stoji usamljeno i čvrsto još od prije mog rođenja. Bilo je lijepo sjesti ispod te trešnje i gledati zlatna polja kako se talasaju kao valovi mora. Zlatna polja pšenice. A sada se talasa visoka trava. To je zeleno more po kojem niko ne brodi. Samo ta trešnja stoji kao stražar, korijenja duboko ukopanih u zemlju, a ljudi… ljudi počupaše svoje korijenje i odoše ogoljenih tabana… Veliko nebo, velika šuma, veliko polje, visoka trava, tišina što šumi, jedna usamljena trešnja… Prodani, izdani, prepušteni i ostavljeni zavičaj moj.
Autor: Zora Pilipović
Da mi je malo više samopouzdanja i povjerenja u ljude.
Da mi je još više ljubavi u porodici, u ljudima koji
me svakodnevno okružuju.
Da mi je da nastavim normalno da živim, da
ostanem čvrsto na nogama na zemlji, kao jedan
sasvim običan čovjek koji može da pruži ljubav,
prijateljstvo.
Smatram da sam na dobrom putu.
Želim da ostvarim svoje planove i želje uz pomoć
Boga, porodice i drugih ljudi.
Da mi je da svakoga dana budem uspješniji na svakom polju i da svaki dan imam veći i ljepši osmjeh.
Autor: Siniša
Opraštam ti svijete što nisam savršen…
Oprosti mi majko…
Možda nisam ispunio sva tvoja nadanja, strijepnje, želje.
I sebi opraštam za sve one sitne mane koje nas čine jedinstvenim i posebnim.
Oprostiti nekome, znači dati sebi olakšanje i nastaviti sa svojim životom dalje.
To ne znači zaboraviti, ali ipak je bolje zarad svog mira.
Neka mi oproste oni koji su imali pogrešne i krive spoznaje o meni i drugima jer, oprostiću i ja njima.
Autor: Đorđe
Polako, polako…Ponovo ulazim u svoj čamac snova što me vozi kroz noć mjesečevih izazova. Kormilar sam, biram sebi put. Pitam vjetar i mjesec da li za mene imaju neki zacrtan put? Prošlost tvoja, reče vjetar to je zadatak bio moj… Mjesec sjajni obasjaće ti put da ne bi sa puta budućnosti skrenuo. Žaliti nemaš ni za čim, reče iz daljine glas.
Uradio si sve što si mogao, sada je do nas. Slušaj, slušaj u daljini zov ljubavi. Slušaj, pokreni jače vesla. Ja ću ti pomoći, reče vjetar duvajući. Mjesec zasija jako koliko je mogao prošapta mi i reče: ”Sine, idi”… Put i nova ljubav je pred tobom, ne okreći se. Mi smo svi sa tobom.
Autor: Sejad
O živote…
Ja nekada i ja sada…
Gdje si avionu moj?
Ja nekada i ja sada.
Divno je bilo letjeti…
Ja nekada i ja sada.
Ko te je polomio, avionu moj?
Ja nekada i ja sada.
Gorivo su mi pilule…
Ja nekada i ja sada.
Gdje su mi majstori da me poprave?
Ja nekada i ja sada.
Bilo bi divno letjeti opet…
Ja nekada i ja sada.
Autor: Aleksandar
Proljeće je, a tebi danas odmor postelja bijele boje je. Drag si
nam i svi osjećamo odsutnost tvoju. Nema bureka, nema ko da
ga spremi kao ti.
Želimo ti da dođeš do rezultata jer, trebaćeš
sebi i nama u vremenu koje dolazi. Dobar mi ostaj i dobrim se
ponašaj. Pazi na sebe i sve će biti bolje.
Autor: Dušan
Tebi pišem ova blesava slova. Kada sam došla ovdje, u meni
nije bila pomisao niti nada da ću u tebi spoznati pravog
prijatelja. Tebi mogu povjeriti sve što me usrećuje, tišti ili boli..
Shvati, dragi prijatelju, da te ovdje čeka neko ko te puno voli.
Nedostaje mi tvoja pozitivna energija i tvoja šala da me nasmije.
Mali je svijet što se vrti kao suncokret, a meni blesavoj
može svašta da padne na pamet. Od srca te pozdravljam.
Autor: Željana
Da nam u svjetlo dođeš, ne mi tebi u mrak tamo…
Uvijek je ljepše, druže, da si sa nama koji te znamo.
Nije bitna samo pita, kafa nije samo važna.
Samo da nam ojačaš ti i da ti volja bude snažna.
Dođi ti najprije sebi, pa se onda vrati nama.
Muzikom ćemo te izvući sa mjesta gdje je tvoja tama…
Javiće se, ona, druže…ocu svom kada tada.
Ona za tebe mari, ostaje uvijek nada…
Autor: Svjetlana
Godine idu, za nama ržu.
Naše su sjenke prekrile misli.
Gospođa veče ulazi kradom,
uz topli kamin mi smo se stisli.
Umorne kiše lice nam kvase,
kazaljke sata sporo se klate.
Možda bi one, starice nage,
da našu mladost unazad vrate.
Sjedimo tako, jedno uz drugo,
prepune čaše drijemaju s’ nama.
Drhtave ruke same se grle,
u našoj sobi svlači se tama.
Starosti, kučko, gospođo draga,
ne diraj mladost nek sama vene.
Navrati sutra sa prvom rosom,
kadnije više ni nje, ni mene.
Autor: Dragan Krecar