Diplomirani socijalni radnik je kao kadar neophodan u radu Dnevnog centra po osnovu ispunjavanja uslova predviđenih pravilnikom o uslovima za osnivanje ustanova socijalne zaštite i obavljanje djelatnosti socijalne zaštite. Takva postavka je logična jer su duševno oboljela lica prepoznata u sistemu socijalne zaštite kao materijalno i socijalno ugrožena.
Lica sa problemima u mentalnom zdravlju često se susreću sa ograničenjima u socijalnoj sredini zbog prisutne stigme. Život im pokazuje da nisu dobro došli čak i među svoje najbliže srodnike i da je uvriježeno mišljenje da je svaki razgovor sa njima gubljenje vremena. Takav osjećaj kod ovih lica može dovesti do izolacije, problema u socijalnom funkcionisanju, sporijeg oporavka i pogoršanja u mentalnom zdravlju.
Korisnici Dnevnog centra svakodnevno žele da razgovaraju i savjetuju se sa socijalnim radnikom oko uspostavljanja kvalitetnijih odnosa sa drugima i prevazilaženja različitih problema, smanjenja stigmatizovanih mišljenja i stavova, kao i u vezi sa upustvima za regulisanja prava.
Povjerenje i tajnost su ono što ih vezuje za socijalnog radnika kao blisku osobu. Anksioznost i osjećaj besmisla života su česti razlozi za obraćanje korisnika socijalnom radniku.